srijeda, 26. listopada 2016.

SARANDE


10.08.2016


Juče sam mislio, moram sutra ovde ostati, ali ujutro već imam drugačije planove. Već je vreme bilo da krenem. Moram. Možda je more i bilo kako sam rekao, modro, čisto i sve to... ali mi se nije ostajalo i to je to. Borsh, lepo mestašce, ali nije više igralo u prvoj postavi. Već mi je u glavi bilo Sarande. To sam i imao na umu, nisam stigao, ovde sam se lepo proveo i sada idemo dalje. Morao sam dalje jer me je nešto vodilo. Put me nosio sasvim drugim tokom. Kako sam znao za mesta prevoza, ni sam ne znam. Video sam dvoje, stoje na drumu, zapitao ih i rekoše mi da za petnaest minuta dolazi bus. Jezik je čist albanski. A ja ga progovorio.To je izgledalo ovako :" Za Sarande?" "Tri puta po pet" odgovoriše oni. Ne baš tako, ali sam razumeo. Za petnaest minuta. Znao sam da će to biti i sat. I uzeh da stopiram. Onako, dok čekam bus. Nisam ni obraćao pažnju samo sam stopirao. Neki lik iz besnog auta mi zatrubi. Okrenem se i videh strani auto, ali već par dana kako nisam stao na crtu izgubih malo vremena. Sreća, sačekao je da se snađem, i onda upadoh u kola onako zbrda, zdola. Strane table iz Norveške. Pa imam ja nekog druga u Norveškoj, ali nisam stigao da naučim i taj jezik. "Ih get u Sarande", jer engleski nije išao. Nešto mi je uzvratio što mi je ličilo da i on ide tamo. E sad me je pitao za ime, kako sam razumeo ne pitajte. Kratko i jasno i mislio da će ga zapamtiti. Negovo ime...hm...ništa ga nisam razumeo. Ali verovatno da je on mene razumeo. Stalno je spominjao Jozef i Krsta. Bar da sam i ja njegovo ime povezao sa nekim ili nečim. I tako, stigli smo do Sarandea stalno razgovarajući o milion tama koje život znače. Sarande, 35000 stanovnka, iznad grada dvorac Lekursi koji je pazio na grad. Iz dvorca se pružao pogled na grad i otok Krf. Grad Četrdeset mučenika Sevastinskih koji nisu hteli da se odreknu svoje vere. Zako je sveti broj 40 u hrišćanstvu. Nalazi se na jugu Albanije, ima oblik amfiteatra i smešten uz more u zalivu u obliku potkovice. Grad koji ima tristo dana sunca. Postavlja se pitanje su domaćini uz toliki broj sunčanih dana. Ja sam na suncu dobro raspoložen. Čim sam stigao u grad, a to je bilo prepodne, odneo sam mobilni da se puni, a ja sam dva sata razgledao grad. Sunce, obala, more - motiv koji me je oduševio. Smestio sam se na gradskoj plaži. Malo mi je smetalo što nema tuševa ni wc, a plaža je bila malo uska. Tu sam ostao da se kupam do duboko u noć.

Nema komentara:

Objavi komentar