10.08.2016

Juče sam mislio, moram sutra ovde ostati, ali ujutro već imam drugačije planove. Već je vreme bilo da krenem. Moram. Možda je more i bilo kako sam rekao, modro, čisto i sve to... ali mi se nije ostajalo i to je to. Borsh, lepo mestašce, ali nije više igralo u prvoj postavi. Već mi je u glavi bilo Sarande. To sam i imao na umu, nisam stigao, ovde sam se lepo proveo i sada idemo dalje. Morao sam dalje jer me je nešto vodilo. Put me nosio sasvim drugim tokom. Kako sam znao za mesta prevoza, ni sam ne znam. Video sam dvoje, stoje na drumu, zapitao ih i rekoše mi da za petnaest minuta dolazi bus. Jezik je čist albanski. A ja ga progovorio.To je izgledalo ovako :" Za Sarande?" "Tri puta po pet" odgovoriše oni. Ne baš tako, ali sam razumeo. Za petnaest minuta. Znao sam da će to biti i sat. I uzeh da stopiram. Onako, dok čekam bus. Nisam ni obraćao pažnju samo sam stopirao. Neki lik iz besnog auta mi zatrubi. Okrenem se i videh strani auto, ali već par dana kako nisam stao na crtu izgubih malo vremena. Sreća, sačekao je da se snađem, i onda upadoh u kola onako zbrda, zdola. Strane table iz Norveške. Pa imam ja nekog druga u Norveškoj, ali nisam stigao da naučim i taj jezik. "Ih get u Sarande", jer engleski nije išao. Nešto mi je uzvratio što mi je ličilo da i on ide tamo. E sad me je pitao za ime, kako sam razumeo ne pitajte.




Nema komentara:
Objavi komentar