srijeda, 26. listopada 2016.

ELBASAN

07.08.2016



Jutro posle noćašnje kiše i potopa kod Skoplja. A ja samo jedan dan zakasnio ili poranio. Dvadesetdevet mrtvih. To mi javila veza iz Sombora. Šteta, žao mi je ljudi. Malo šta sam video u Elbasanu. Zidine starog grada i autobusku stanicu. Jutros sam čekao prevoz i nedočekao. Stali par puta, pitali gde ću i rekli cenu. "Šta vam je, pa ja stopiram!" Al nisam samo ja stopirao. Svi koji negde idu, izađu na glavni put a autobusi, mini busevi, automobili, staju i cenjkaju se. Čak sam i utvrdio red voznje. Autobusi su polazili kad su puni. Oko četri sata sam stopirao i zaključio da ko je u Albaniji stopirao taj se na kraju naplaćao.
Morao sam uzeti bus. Nije skup, do Tirane jedan evro. Ali jedan po jedan istopi se jeftinoća. Tirana, glavni grad ove napaćene države. Jeftinih cena nisam našao. Kao i kod nas. Probam da se povežem i informišem u vezi couchsurfinga, verovatno nisam dobro ukucao pa mi niko nije odgovorio.
Rešim malo malo da pogledam grad. Videh gde jedna grupa stranaca stoji ispred parlamenta. Onako se prikradem i čujem malo o istoriji Albanije. Tek da se zna da i engleski razumem. Malo prođem gradom i počela kiša. Pošto mi niko ne odgovori na CS reših da idem dalje u Dures ili Drač kako se srpski zove. Opet bus bez voznog reda i opet evro.
Još nešto sam primetio, biciklisti voze sa obe strane, a broj žena koji voze kola je nula. U Duresu nađoh plažu, ali niko se ne kupa.
Ja sišao da bar noge umočim. Prvi put na moru, u Albanij. Ali ne kupa se niko. Verovatno sam pogrešio mesto. Pitam jednog što na leđima ima oznake, mislim da je neko i nešto, gde je tu plaža. Ima dva kupališta samo do drugog treba uzeti bus. Vreme poče da se kvari, a za bus i nešto nisam imao volju.


Kiša poče i ja upitah neke ljude što su sedeli ispred kafanice, gde bih mogao da se smestim. Posle kraće priče dobih mesto u kamionu, na zadnjem sedištu. Naspavao sam se dok je napolju grmilo i sevalo.

Nema komentara:

Objavi komentar